Sakrijte se u ljudsko srce, to je mesto gde retko zalaze
Mislim da se svaki čovek u životu bar nekad zapita i preispita o njegovoj ulozi u istom. Ja možda spadam u onu skupinu koja se to češće pita.
Sećam se vremena kada mi to nije padalo na pamet, pre su mi dolazile zamisli kako se popeti na krov od kuće da vidim šta se sve odozgo može videti ili otići u onu šumu gde su mi govorili da živi zloglasna baba roga. Osmišljao sam i razmatrao sve mogućnosti kako nadmudriti konja i popeti se na njegova ledja, da li ga dovesti do zidića pa sa njega se djipiti, al on svaki put nasluti moje namere pa se okrene na drugu sranu. Na kraju ga nadmudrim djipim mu se na leđa i onda su njive, brežuljci i šumski putevi naši. To je bio moj svet i moj smisao života. Probudim se rano, sunce tek izašlo, ležim jedno vreme u krevetu i smišljam plan za danas. Sećam se kako je moja baka bila oduševljena kada je saznala šta radim svako jutro.